Hijaluronska kiselina i njezina primjena u biomedicini

U posljednja dva desetljeća akumulirana je velika količina znanstvenih spoznaja koja su otkrila važnu ulogu hijaluronske kiseline u pravilnom funkcioniranju mnogih molekularnih mehanizama, što je donijelo širok raspon mogućnosti za njezinu primjenu u terapijskoj praksi. Po prvi put se hijaluronska kiselina koristi u terapiji u veterini, za koju se pokazalo da ima povoljan učinak u ublažavanju traumatskog artritisa kod trkaćih konja jer hijaluronska kiselina također djeluje protuupalno i imunomodulatorno, pa čak i analgetsko. 2019. godine objavljena je opsežna studija koja sažima nalaze o ovoj tvari i njezinim terapijskim mogućnostima. Osim u liječenju osteoartritisa, hijaluronska kiselina je također proučavana u liječenju ozbiljnih oftalmoloških problema, pa čak i u liječenju raka.

Sa stajališta dermatologije, hijaluronska kiselina ima veliki utjecaj na dinamiku starenja kože, što je čini glavnim fokusom u ublažavanju negativnih aspekata povezanih s ovim procesom. U zdravoj koži hijaluronska kiselina je važna molekula koja osigurava, između ostalog, ispravnu konfiguraciju kolagenih i elastičnih vlakana. Kada se izgubi u starijoj dobi, ta se konfiguracija poremeti, što se izvana manifestira u obliku bora, kožnih prevjesa ili tzv. nasolabijalnih nabora. Ove nepovoljne vidljive promjene povezane su i s drugim procesom koji je neizbježno povezan sa starenjem kože, a to je gubitak hidratacije. Sadržaj hijaluronske kiseline u koži ne samo da se prirodno smanjuje s godinama, već se to događa i zbog štetnog djelovanja ultraljubičastog zračenja sunca, dima cigareta te tijekom kroničnog boravka u okruženju s zagađenim zrakom.

Hijaluronska kiselina u obliku lijeka ili kozmetičkog proizvoda najčešće se primjenjuje kao hidrogel, dermalni filer, intradermalna injekcija ili kao krema. Može se reći da svi proizvodi koji deklariraju sposobnost hidratacije kože, zaštite i ublažavanja znakova starenja (anti-aging) sadrže hijaluronsku kiselinu. Njegova prednost je i njegova sigurnost, biokompatibilnost i odsutnost toksičnosti. Nedostatak nekih oblika primjene je slabo prodiranje u dublje slojeve kože, posebice u antilop (dermis). Ovo pitanje bavilo se još jednim brojem iz 2019. Njegovi rezultati su pokazali da je najučinkovitija penetracija mikronizirani oblik pripremljen po novorazvijenoj tehnologiji, što jamči veću učinkovitost i povoljniji konačni terapijski učinak.